U knjizi POLJE Lynne McTaggart koja obuhvata deo savremenih naučnih istraživanja do 2001. godine vidimo da je sve napred spomenuto moguće i sa stanovištva aktuelne nauke. Uživajte:
Svi spomenuti znanstvenici imali su iza sebe upravo nevjerojatan istraživački put. Kao mladi istraživači s obećavajućim rezultatima na početku svoje karijere određene su doktrine smatrali svetima - predodžbe i prihvaćeno znanje svojih kolega:
Čovjek je stroj za preživljavanje koji je u velikoj mjeri rezultat djelovanja kemikalija i genetskih kodova. Mozak je odvojeni organ i kuća svijesti koja je također u velikoj mjeri rezultat kemije: međustanične komunikacije i kodnih zapisa DNK. Čovjek je u osnovi izoliran od svojega svijeta, a njegov um je izoliran od njegovog tijela. Vrijeme i prostor su konačni, općeniti redovi. Ništa ne putuje brže od brzine svjetlosti.
Svaki od njih otkrio je nepravilnosti u ovakvom razumijevanju stvari, a bili su i dovoljno hrabri i neovisni da slijede istraživački smjer. Ustrajnim eksperimentiranjem i učenjem na pogreškama jedan za drugim došli su do konačnog otkrića, a su sve te dogme- kameni temeljci fizike i biologije - najvjerojatnije pogrešne:
Komunikacija u svijetu ne odvija se u vidljivom prostoru Newtona, nego u subatomskom svijetu Heisenberga. Stanice i DNK komuniciraju preko frekvencija. Mozak prepoznaje i bilježi vlastitu snimku svijeta u pulsirajućim valovima.
Svemir podupire temeljna supstancija koja sve registrira, te omogućava da sve komunicira sa svim ostalim. Ljude nije moguće odvojiti od njihove okoline. Živa svijest nije izolirani entitet. Čovjekova svijest povećava stupanj reda u preostalom svijetu i ima nevjerojatne moći - možemo liječiti sebe i svijet, i u određenom smislu učiniti ga takvim kakvim želimo da bude.
Ovi su znanstvenici u svojim laboratorijima svakog dana otkrivali malene tračke mogućnosti koje su predviđala njihova otkrića. Otkrili su da je čovjek nešto mnogo impresivnije od pukog evolucijskog slučaja ili genetskog stroja za preživljavanje. Njihov rad otkrio je decentraliziranu, ali jedinstvenu inteligenciju koja je mnogo veličanstvenija i osobitija no što su to zamišljali Darwin i Newton; proces koji nije ni slučajan ni kaotičan nego inteligentan i smislen. Otkrili su da u dinamičkom tijeku života pobjeđuje red.
To su otkrića koja mogu promijeniti živote budućih generacija ubrojnim praktičnim pogledima, kao što je, recimo, putovanje bezgoriva i trenutačna levitacija. Međutim, njihov rad ukazuje na nešto još mnogo dublje u razumijevanju najviših postignuća ljudskog potencijala. U prošlosti su pojedinci slučajno svjedočili određenim sposobnostima - slutnjama, sjećanju na prošle živote, jasnovidnosti, daru iscjeljivanja - koje je službena znanost po kratkom postupku odbacivala kao igru prirode ili prijevaru. Rad ovih znanstvenika je, međutim, pokazao da te sposobnosti nisu ni nenormalne ni rijetke, nego postoje u svakom čovjeku. Njihov je rad ukazivao na ljudske mogućnosti veće od naših najsmionijih snova. Mi smo mnogo više no što sami mislimo. Ako bismo taj potencijal znanstveno razumjeli, možda bismo mogli otkriti način kako sustavno crpiti iz njega. To bi iznimno poboljšalo sva područja našeg života, od komuniciranja i poznavanja samih sebe do interakcije s našim materijalnim svijetom. Znanost nas više ne bi reducirala na najmanji zajednički nazivnik nego bi nam pomogla napraviti konačni evolucijski iskorak u našoj povijesti, na način da napokon spoznamo sami sebe sa svim svojim potencijalom. Ti pokusi poduprli su vjerodostojnost alternativne medicine za koju je ranije empirijski dokazano da djeluje, no dosada nije bilo poznato na koji način. Ukoliko bismo bili u mogućnosti stvoriti medicinsku znanost koja liječi čovjekove energetske razine, te otkriti točnu prirodu «energije» koju liječimo, to bi otvorilo neslućene mogućnosti za bolje zdravlje. Ta otkrića su i znanstveno dokazala istinitost starih mudrosti I vjerovanja tradicionalnih kultura. Nove su teorije pružile znanstvenu potvrdu mnogim legendama i religijama u koje ljudi vjeruju od samih početaka vremena, ali su dosad u njih mogli samo vjerovati. Ustvari, dobiven je znanstveni okvir za znanja koja mudraci već dugo poznaju. Mnoge «primitivne» kulture, kao što su australski Aboridžini, vjeruju da su kamenje, stijene i planine žive i da «pjevamo» svijet- da stvaramo imenovanjem stvari. Otkrića Brauda i Jahna pokazala su da to nije puko praznovjerje. Štoviše, točno je tako kao što vjeruju Indijanci iz plemena Achuar i Huaorani: na našoj najdubljoj razini međusobno dijelimo snove. Nadolazeća znanstvena revolucija predvidjela je konac dualizma u svim pogledima. Daleko od toga da 'uništava' Boga, znanost je po prvi put dokazala njegovo postojanje i to tako što je demonstrirala da postoji viša, kolektivna svijest. Sada više nema potrebe za dvije istine: znanstvenu i religijsku. Sada možemo imati jedno jedinstveno viđenje svijeta. Ova revolucija u znanstvenom mišljenju također je pružila obećanje da će se čovjeku vratiti optimizam, izgubljen zbog suhoparne vizije filozofije dvadesetog stoljeća koja je u velikoj mjeri bila rezultat znanstvenih pogleda. Ljudi nisu izolirana bića koja proživljavaju svoje očajne živote na osamljenom planetu u ravnodušnom svemiru. Nikada nismo sami. Uvijek smo dio veće cjeline. Oduvijek smo I uvijek ćemo biti u središtu događaja. Svijet se nije raspao jer središte sve drži - mi smo oni koji sve držimo na okupu. Posjedujemo mnogo veću moć no što smatramo, moć da liječimo sebe i svoje bližnje, čak i zajednicu u kojoj živimo i djelujemo. Svaki od nas ima sposobnost - a svi zajedno veliku kolektivnu moć - za poboljšanje vlastite životne sudbine. Naš život je u svakom po gledu u našim rukama.
To su bile smjele
spoznaje i otkrića, no čuli su ih tek rijetki. Spomenuti pioniri svoja su otkrića trideset godina predstavljali na matematičkim konferencijama u uskom krugu ili na
godišnjim susretima manjih znanstvenih tijela
ustanovljenih za unaprjeđivanje dijaloga u
novoj znanosti. Na tim internim susretima kolega bili su priznati jer su se međusobno poznavali i cijenili.
Većina tih znanstvenika
u vrijeme svojih
velikih otkrića bili su mladi ljudi, i prije no
što su u životu sa zacrtanog puta skrenuli u potpuno novi smjer bili su cijenjeni i čak vrlo poštovani. Sada su se
bližili mirovini, a šira znanstvena zajednica još uvijek
nije upoznala veći dio njihovog rada. Svi su
bili poput Cristophera Columba; nitko im nije vjerovao kada su se vratili s novim otkrićima. Veći dio
znanstvene zajednice ih je ignorirao i dalje se čvrsto
držeći postavke da je Zemlja ravna. Jedina
prihvatljiva strana Polja nulte točke bila su istraživanja o svemirskoj propulziji. Njihova otkrića unatoč
najstrožem znanstvenom protokolu nitko u pravovjernoj
znanstvenoj zajednici nije uzimao za ozbiljno. Neke,
kao što je bio Benveniste, jednostavno su marginalizirali.
Danas sedamdesetjednogodišnji Edgar Mitchell bio je primoran cijeli niz godina priređivati javna predavanja o svojim svemirskim podvizima kako bi mogao financirati svoja
istraživanja o svijesti. Robert Jahn je svako
malo u tehničke časopise slao stručne članke s besprijekornim
statističkim dokazima, pa ipak su ih odbacivali kao neprimjerene. Ne zbog manjkavog znanstvenog protokola, nego zbog implikacija koje su potresale same temelje
trenutnih znanstvenih stajališta. Usprkos tome, Puthoff i drugi znanstvenici dobro su
znali što imaju u rukama. Svaki od njih je
tvrdoglavo ustrajao s uvjerenjem u konačni uspjeh koje je
značajka istinskog pronalazača. Stari način bio
je samo još jedan balon s vrućim zrakom. Napredak znanosti u početku uvijek nailazi na otpor. Nove zamisli oduvijek
su se smatrale herezom. Posve je moguće da će
njihovi dokazi zauvijek promijeniti svijet.
Mnogošto još treba usavršiti, a neke teorije napustiti. Mnogo toga će se možda pokazati kao stranputica ili čak
slijepa ulica, no prva pokusna ispitivanja bila su
napravljena. To je bio početak, prvi korak
s kojim počinje svaka prava znanost.
